Naslov se odnosi na evo skoro pa dve godine "offline" perioda, a parafraza je moje omiljene priče...
Bio jednom jedan kralj koji je imao manje-više sve što se u to vreme moglo imati. Međutim, to ga nije činilo srećnim, da se razumemo, ni nesrećnim. Kralju je palo na pamet da želi da ima nešto - stvar, mašinu, šta god, što bi ga činilo srećnim kad je tužan i vice versa, tužnim kad je veseo.
Raspisao je konkurs na kome je, kako je to uobičajeno u pričama o kraljevima, ponudio ruku svoje ćerke jedinice čoveku koji bi mu takvu stvar izmislio.
Na konkursu je pobedio tip koji mu je poklonio prsten na kome je bila ugravirana rečenica: "I to će proći."
Čiča Miča i gotova priča.
Elem, period moje "online" neaktivnosti je prošao, jer je Internet (da budem precizniji "broadband") stigao u naše selo malo i tako nas povezao sa "ostatkom sveta".
No Comments for this post yet...
Istanbul, Konstantinopol, Carigrad (zovi ga kako hoćeš) je idealna posmatračka platforma za posmatranje svetskih nedaća, patnji i razaranja. Ovde je čovek stalno podsećan na prolaznost svega, a naročito imperija.
U pisanju za blog [web] pokušavam da koristim karakteristike medija. To se pre svega ogleda u povezivanju ili "linkovanju" određenih reči. Vrlo često su ti "linkovi" od presudnog značaja za razumevanje teksta, a najčešće služe kao podrška ili dokaz određene tvrdnje. Na Vama je da li ćete ih pratiti ili ne, ali bitno je da napomenem da se linkovi otvaraju u posebnim prozorima [Internet Explorer] ili tabulatorima [Mozilla, FireFox].
![]()
Tekstovi se mogu koristiti pod
Creative
Commons licencom